Koncentracioni logor Omarska
Na prijedorskoj opštini, formiranje logora rezultiralo je istrebljenjem i progonom s ognjišta nesrpskog stanovništva. Logor Omarska, stacioniran u kompleksu rudnika željeza RŽR Ljubija, udaljen dvadesetak kilometara od Prijedora, neobilježeno je mjesto zatočeništva do 6.000 osoba. U ovom logoru, srpske paravojne jedinice su na najokrutniji način mučile, silovale i ubijale stanovništvo bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Čitav kompleks ovog logora bio je ograđen žicom i protupješadijskim minama. Logor je činila upravna zgrada, hangar i dvije veće zgrade, te dvije kuće koje su nazvane Bijela i Crvena. Prema svjedočenjima preživjelih logoraša, nakon ubijanja u Bijeloj kući, njeni zidovi su bili prekriveni krvlju. U njoj su stražari srpskih paravojnih jedinica ispitivali zatočenike, te silovali žene. Preživjele logorašice su svjedočile o silovanju žena i djevojaka, napomenuvši da šest najmlađih djevojaka nije preživjelo silovanje. Također, navedeno je da dešavanja u Crvenoj kući nisu poznata jer svi odvedeni logoraši iz nje se nisu vratili. Logor Omarska je sinonim za najsurovija i najteža ljudska stradanja na ovoj opštini: stražari srpskih paravojnih jedinica su logoraše prisiljavali da jedni druge siluju i muče, izgladnjivani su i premlaćivani kundacima, palicama i željeznim lancima; vađene su im oči i odsijecani dijelovi tijela. Veliki broj logoraša i logorašica je izgubilo svoje živote u najgorim mukama; spaljivani su živi u kamionskim gumama i u motornom ulju. Po informacijama Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, posmrtni ostaci stradalih logoraša Omarske ekshumirani su na lokalitetu čitave prijedorske regije u velikim masovnim grobnicama: na Hrastovoj glavici ekshumirana su 124 zatočenika logora Omarska. Na lokalitetu Stari Kevljani, je 2004. godine ekshumirano 456 žrtava. Bivši logor Omarska je ostao neobilježeno mjesto ubijanja; vlasti općine Prijedor nisu dopustile postavljanje spomen-ploče u znak sjećanja na ubijene Prijedorčane i Prijedorčanke.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je 4. jula 2003. godine osudio Željka Mejakića koji je optužen za genocid nad nesrpskim stanovništvom. 20. jula 2005. godine, izručen je vlastima Bosne i Hercegovine i 2008. godine je osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 21 godinu. Dušan Tadić uhapšen je 1996. godine, optužen za silovanja u logoru Omarska i osuđen je na zatvorsku kaznu u trajanju od 20 godina. Milan Kovačević je 13. marta 1997. godine optužen za uspostavljanje logora Keraterm, Trnopolje i Omarska; Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) ga je optužio za genocid, ali optuženički postupak je okončan 1. augusta 1998. godine uslijed Kovačevićeve smrti.
Na YouTube-u je dostupno mnogo svjedočenja o logoru Omarska, uključujući i ovo: