Koncentracioni logor Keraterm
Početak ratnih zbivanja za nesrpske stanovnike Prijedora značio je početak sistematskog progona, uništavanja imovine, odvođenja u logore, mučenja i ubijanja. Srpske paravojne jedinice držale su do 3.000 civila zatočenih u bivšoj tvornici keramičkih proizvoda Keraterm, uz svakodnevno brutalno zlostavljanje. Zatvorenici su bili izloženi premlaćivanju, izgladnjivanju, mučenju, silovanju i ubijanju. Pored toga, bili su uskraćeni za osnovnu medicinsku pomoć, a ishrana je bila minimalna – ponekad se sastojala od supe i kriške hljeba, što također nije bilo redovno.
Logor je bio podijeljen na četiri prostorije: Jedinicu, Dvicu, Tricu i Četvorku, a broj zatočenika nije bio konstantan zbog stalnog premještanja i ubijanja. Svakodnevno nasilje bilo je uobičajeno, a žrtve su bile izložene udarcima drvenim palicama, čeličnim kuglama, željeznim šipkama, čizmama i oružjem. Brojni logoraši obolijevali su od infektivnih bolesti zbog loših uvjeta.
Jedna od najtragičnijih noći bila je 23. jula 1992. godine, kada su stražari ispustili izduvni gas u prostoriju broj 3 i otvorili vatru na zatočenike koji su pokušali bježati. Više od 200 osoba je ubijeno, a preživjeli su svjedočili o ovoj groznoj noći.
Posmrtni ostaci žrtava ubijenih u logoru Keraterm su mnogo godina kasnije ekshumirani na lokalitetima Stari Kevljani, Tomašica i Jakarina Kosa.
Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio je Zorana Žigića 2005. godine na 25 godina zatvora, dok mu je 2014. godine odobreno prijevremeno puštanje na slobodu. Duško Sikirica, vođa straže u logoru, pušten je 2010. godine nakon što je odslužio dvije trećine kazne u trajanju od 15 godina. Dušan Fuštar, također vođa straže, priznao je krivicu pred Sudom Bosne i Hercegovine i bio osuđen na 9 godina zatvora, a pušten je 2010. godine. Ostali osuđeni, među kojima su Predrag Banović (8 godina), Damir Došen (3 godine) i Dragan Kolundžija (5 godina), također su služili kazne zatvora.
Na YouTube-u je dostupno mnogo svjedočenja o logoru Keraterm, uključujući i ovo: