Početak ratnih zbivanja za stanovnike prijedorske općine, bošnjačke i hrvatske nacionalne pripadnosti, značio je nasilni sistemski progon s njihovih ognjišta, otuđivanje imovinskih dobara i spaljivanje njihovih domova. Srpske jedinice su u bivšoj tvornici i skladištu keramičkih proizvoda Keraterm, protivno njihovoj volji, držali zatočenim do 3.000 civilnih fizičkih lica, narušavajući njihova konvencijski zagarantovana prava, počinjavajući teške zločine poput premlaćivanja, izgladnjivanja, mučenja, silovanja i ubijanja. U tom tvorničkom krugu, nalazile su se četiri prostorije: Jedinica, Dvica, Trica i Četvorka. Broj zatočenika nije bio konstantan, s obzirom na stalno dovoženje i odvoženje u druge obližnje logore te ubistva koja su izvršavana. Najveći broj zatočenika doveden je nakon 20. jula, poslije napada na Brdo. Prema svjedočenjima preživjelih logoraša koji su tu bili zatočeni, fizičko nasilje je bilo konstantno: premlaćivanje drvenim palicama, čeličnim kuglama, željeznim šipkama, čizmama, puškama, pištoljima – bila je svakodnevnica. Prema tim iskazima, mnogi logoraši su oskudijevali u bilo kakvoj vrsti medicinske pomoći, hrane (hrana se pokatkad sastojala od supe i dvije kriške hljeba, međutim, to nije bilo svakodnevno); trpjeli su i verbalno nasilje. Veliki broj logoraša je uslijed premlaćivanja obolijevao od infektivnih bolesti, a s obzirom na to da nisu imali osnovnih životnih uvjeta, pa tako ni vode, nisu imali ni dovoljno mjesta za obavljanje fizioloških potreba, unatoč postojanju vanjskih toaleta. Također, preživjeli logoraši su svjedočili i o kobnoj noći s 23. na 24. juli – noći kada su stražari ovog logora pustili izduvni gas u prostoriju broj 3, a kada su zatočenici pohrlili vani – stražari srpskih paravojnih jedinica su pucali na njih gdje je ubijeno više od 160 zatočenika.
Posmrtni ostaci mučki ubijenih u logoru Keraterm su ekshumirani na području Starih Kevljana, Tomašice i Jakarine Kose.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) je 2005. godine osudio Zorana Žigića na zatvorsku kaznu u trajanju od 25 godina, a 2014. godine mu je odobreno prijevremeno puštanje na slobodu. Duško Sikirica – vođa straže u logoru smrti Keraterm – pušten je na slobodu 2010. godine nakon što je odslužio dvije trećine kazne u trajanju od 15 godina. Dušan Fuštar – vođa straže u logoru smrti Keraterm – pušten je, također, 2010. godine nakon što je pred Sudom Bosne i Hercegovine priznao krivicu. Bio je osuđen na 9 godina zatvora. Slobodu uživaju i Predrag Banović, bivši stražar u logoru Keraterm, koji je prethodno osuđen na 8 godina zatvorske kazne, zatim Damir Došen i Dragan Kolundžija – vođe straže u ovom logoru bili su osuđeni na zatvorsku kaznu u trajanju od 3 i 5 godina. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) je zločine počinjene u logoru Trnopolje, Omarska i Keraterm naveo u optužnici Slobodana Miloševića, međutim, Milošević je preminuo u martu 2006. godine, ne dočekavši kraj suđenja. Ostali osuđenici za zločine počinjene u logorima Trnopolje, Keraterm i Omarska su: Radoslav Brđanin (32 godine zatvorske kazne), Duško Tadić (20 godina zatvorske kazne), Momčilo Krajišnik (20 godina zatvorske kazne), Mlađo Radić (20 godina zatvorske kazne), Miroslav Kvočka (7 godina zatvorske kazne), Milojica Kos (6 godina zatvorske kazne) i Dragoljub Prcać (5 godina zatvorske kazne). Darko Mrđa osuđen je za ubistva na Korićanskim stijenama i na zatvorsku kaznu u trajanju od 17 godina.
Video zapis
Video-zapisi sa Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u predmetu „Prijedor“: optuženici Zoran Žigić, Milomir Stakić, Duško Sikirica, Damir Došen, Dragan Kolundžija i Mlađo Radić, te sudske presude i okončanje optuženičkih procesa.
Izvor: International Criminal Tribunal for the former Yugoslavio (ICTY)